Biografije...

TOSE PROESKI


Todor „Toše“ Proeski (25. januar 1981, Prilep[1] − 16. oktobar 2007, Nova Gradiška) bio je jedan od najpopularnijih pevača u Makedoniji.

Zaštitni znak Proeskog bio je izraz "Ве сакам сите" (ili na srpskom "Sve vas volim").



Muzičku karijeru započeo je nastupom na Melfestu 1997. godine, a zatim su usledile pesme Пушти ме (1997) i Остани до крај (1998). Lista saradnika sadrži mnoga poznata imena kao što su Grigor Koprov, Phoebus, Željko Joksimović, Leontina Vukomanović, Marina Tucaković, Bora Čorba, Miro Buljan, Antonija Šola i dr. Pobedio je na Beoviziji 2003. sa pesmom Čija si Leontine Vukomanović, sa kojom je postigao i znatan komercijalni uspeh.

Bio je predstavnik Makedonije na Pesmi Evrovizije 2004. u Istanbulu, Turska i osvojio je 14. mesto sa pesmom Life (Ангел си ти u izvornoj makedonskoj verziji).

Godine 2004. imenovan je za regionalnog Ambasadora dobre volje UNICEF-a. Tim povodom izdao je pesmu За овој свет (makedonski) i This World (engleski).

Album По тебе, mnogi smatraju jednim od najuspešnijih albuma balkanske muzičke scene. Singlovi sa ovog albuma su se mesecima plasirali na najvišim mestima na muzičkim vrh listama u Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.

Njegovo izdanje Божилак je kompilacija od 14 izbranih tradicionalnih makedonskih pesama, a na albumu Tošeta prati i simfonijski orkestar.

Njegov poslednji album zove se "Igre bez granica" i pesme su ozbiljnije nego na prethodnim albumima. Od prepeva na ovom kompakt disku nalaze se pesme "Feeling good", "Nesanica" i "Ostala si uvijek ista". Većinu novih pesama napisala je glumica i pevačica iz Hrvatske Antonija Šola. Album je u prodaji od 1. avgusta 2007. godine.
Smrt

Toše Proeski je poginuo u saobraćajnoj nesreći u ranim jutarnjim časovima 16. oktobra 2007. godine na autoputu E70 Zagreb-Lipovac, blizu mesta Nova Gradiška, koja se nalazi na oko kilometara jugo-jugoistočno od Zagreba. Prema informacijama koje su stizale putem novinskix agencija, sumnja se da je uzrok nesreće bila neprilagođena brzina vozila. U vozilu su se nalazili Georgij Georgijevski, Toše Proeski i njegova menadžerka Ljiljana Petrović. Veruje se da je Toše Proeski od siline udarca u zaštitnu ogradu preminuo na licu mesta. Vozač Georgijevski je prošao sa težim telesnim povredama, dok je Ljiljana Petrović imala lakše telesne povrede.

Vlada Republike Makedonije poslala je specijalan helikopter da bi preneo posmrtne ostatke Toše Proeskog, a sreda, 17. oktobar, je proglašen Danom žalosti. Toše Proeski je sahranjen u Kruševu uz najveće državne počasti. Posthumno mu je dodeljena titula počasnog građanina Republike Makedonije.

Albumi


1999:

* Некаде во ноќта

2000:

* Синот божји

2003:

* Ако ме погледнеш во очи
* Ako me pogledaš u oči (verzija na srpskom jeziku)

2004:

* Ден за нас
* Dan za nas (verzija na srpskom jeziku)
* Toše Proeski - Live (DVD izdanje)

2005:

* По тебе
* Pratim te (verzija na srpskom jeziku)

2006:

* Божилак (engleski: Rainbow)

2007:

* Игри без граници
* Igra bez granica (verzija na hrvatskom jeziku)



Najveci hitovi


* Чија си - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 BiH, pobednik Beovizije 2003.
* Тајно моја - #1 Makedonija
* Ако ме погледнеш во очи - #1 Makedonija, #1 SCG
* Соба за тага
* Life - #1 Makedonija, #2 SCG #49 Južna Afrika (Eurosong 2004.)
* Жао ми је
* Кој ли ти гризе образи (Ko ti to grize obraze) - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 Hrvatska
* Lagala nas mala (sa Tonijem Cetinskim) - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 Hrvatska (20 nedelja)
* По тебе
* Srce nije kamen
* Volim osmjeh tvoj (sa Antonijom Šolom)

Alicia Keys



Alicia Keys rođena je kao Alicia J. Augello-Cook, 25. siječnja 1980. Rođena je u siromašnoj četvrti Harlem u New Yorku iako joj je majka Terri bila glumica. Njeni su se roditelji rastali u njenom ranom djetinjstvu i Alicia je ostala s majkom. Alicia je počela svirati klavir kad je imala tek 7 godina. Svoju prvu pjesmu 'Butterflyz' napisala je kad je imala 14 godina i objavljena je na njenom prvom albumu 'Songs In A Minor'. Alicijin prvi album ‘Songs In A Minor‘ objavljen je 2001. Već u prvom tjednu postigao je iznimni uspjeh, prodan je u više od 235 tisuća primjeraka. Prvi singl s tog albuma bio je 'Fallin’' koji je ostao na broju 1. Billboardove ljestvice singlova čak 6 tjedana. Drugi singl bio je također uspješan 'Woman’s Worth'.
Album ‘Diary Of Alicia Keys‘ izlazi 2003. Ovaj album bio je ishvaljen od kritičara i još uspješniji od prvijenca. Prodan je u više od 618 tisuća primjeraka. Singlovi 'You Don’t Know My Name’ i ‘If I Ain’t Got You’ dospjeli su u top 5. Bilboardove ljestvice a ‘Karma’ u top 20. Godine 2005. objavljuje ‘Unplugged‘ Alicijin prvi MTV live album. Na tom albumu Alicia je obradila mnoge glazbene klasike na svoj način. Alicijin Unplugged bio je najuspješniji Unplugged od izlaska Nirvana: Inplugged. Najnoviji album ‘As I Am’ Alicije Keys izašao je u listopadu 2007. Album je izravno debitirao na prvom mjestu ljestvice Billboard Top 200 albuma i s točno 742 426 prodanih primjeraka samo u SAD-u ušao u povijest te ljestvice kao ‘najuspješniji album neke izvođačice u prvom tjednu prodaje u posljednje četiri godine’. Alicia se u gotovo svim ostalim aspektima uspjeha nalazi među deset najuspješnijih. Pjesma ‘No One’ u studenom 2007. bila je među 20 najemitiranijih u gotovo svim zemljama svijeta, a posebno treba izdvojiti uspjehe na airplay chartovima: MTV, VH1 i BET. I na našem tržištu Alicia se nalazi među pet najtraženijih inozemnih izdanja, a ukupna prodaja albuma ‘As I Am’ nakon samo desetak dana od izlaska uspjela je dostići 2.710.100 prodanih albuma.

DJORDJE BALASEVIC


Đorđe Balašević (Novi Sad, 11. svibnja 1953.) je srpski pjevač i
kantautor, poznat po svojim baladama i povijesnim pjesmama. Pripada rock
i acoustic rock žanru, a svira i gitaru.

Đorđe ima sestru Jasnu.
Rođen u Novom Sadu pokrajini Srbije, Vojvodini od oca i majke
glazbenika. Sin je Jovana Balaševića i Veronke Balašević Dolenec.
Balašević je napola mađarskog i hrvatskog podrijetla.

Balašević se priključio jugoslavenskoj grupi "Žetve" i s njima snimio singl "U
razdeljak te ljubim" koji je prodan u 180 000 primjeraka, veliki uspjeh
za tadašnji jugoslavenski status.1978napušta grupu i osniva vlastitu
nazvanu "Rani Mraz". Grupa je prvi puta nastupila u Opatiji 1978 s
pjesmom "Moja prva ljubav". Tada se grupi priključio Bora Đorđević,
kasnije poznatiji pod nadimkom "Bora Čorba" koji je nakon nekoliko
mjeseci napustio grupu i osnovao vlastitu (Riblja Čorba).

1979 osvaja prvo mjesto na splitskom festivalu s pjesmom "Panonski mornar".
Tada je počelo Balaševićevo razdoblje. 1980morao je izvršiti vojni rok
pa nije imao vremena za glazbu, ali uspio je napisati tekst za pjesmu
Zdravka Čolića i Srebrnih Krila. S grupom "Rani Mraz" izveo je dvije
najpopularnije pjesme poput "Priča o Vasi Ladačkom" i "Život je more".
1982 napušta grupu i počinje samostalnu pjevačku karijeru.

Samostalna karijera
Prvi album izdao je iste godine i nazvao ga "Pub" za kojeg je dobio mnoge pohvale.
Krenuo je na samostalnu turneju jugoslavijom i održao koncert u Beogradu
koji mu je označio uspješnu samostalnu karijeru slijedećih godina.
Slijedeća dva albuma doživjela su velike uspjehe i "gurnule" Balaševića
ka slavi. Proglašen je odličnim tekstopiscem i izvođačem.

Ratne godine i nakon njih
Kako je počeo rat oslobođenja Hrvatske,Bosne i Hercegovine i Slovenije od
"velikosrpske" agresije, Balašević je bio prisiljen prestati surađivati s
hrvatskim kantautorom Elvisom Stanićem. Nakon rata objavljuje singl
"Naposletku" donio mu je mnogo nagrada i dobio velike pohvale.

S svojim albumom "Devedesete" Balašević ismijava srpskog vođu u ratu
Slobodana Miloševića. Lege'da o Gedi Gluperdi" Još i danas svira na
prostorima bivše Jugoslavije. Napravio je mnogo šaljivih i tužnih
pjesama.

ARSEN DEDIC

Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938.), hrvatski književnik, pjesnik i kantautor.


U rodnom gradu Šibeniku završio je gimnaziju i srednju muzičku školu. Odlazi u Zagreb. Studira pravo. Prekida, te 1959. godine upisuje se na Muzičkoj akademiji na kojoj diplomira u veljači 1964. godine.
Odlikovan je. Otac je dvoje djece (Sandra i Matija) i suprug Gabrijele Novak.

Glazbena karijera

Radio je razne poslove vezane uz glazbu - prepisivač nota, flautist, glazbeni suradnik pri TV ... i na početku najčešće tekstopisac, koji piše za druge. Pjevač u više vokalnih skupina (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos ...). Svirao u ansamblima popularne i jazz muzike. Vodio vlastiti instrumentalni ansambl (Kvartet flauta).
Objavljuje povremeno stihove. Prvi put je nagrađen u splitskom Vidiku. Objavljuje u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku.
Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.
Od 1963. godine pjevač i solist na festivalima. Iste godine pojavljuje se i kao kantautor (Split), a 1964. objavljuje “Kuću pored mora” i “Moderato cantabile”, što u potpunosti određuje njegov kantautorski put. Iste godine priređuje svoj prvi recital, a povremeno ih priređuje i danas. Objavio je velik broj gramofonskih ploča, od “Čovjek kao ja” (1969.) do CD-a “Na zlu putu” (2004.). Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent, svirač ...
Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Autorska pjesma je njegov osnovni izraz, ali pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove i sve ostalo. Autorska pjesma je prirodni amalgam njegovih dvaju izvorišta - glazbe i poezije.
Koncertirao je u većem dijelu Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Devet ruskih turneja. Dobitnik je velikog broja nagrada na području popularne glazbe.
S vremenom prevladavaju glazbenik i pjesnik (doslovno), pa Arsen objavljuje desetak knjiga stihova. Prevođen je i antologiziran.
Knjiga stihova “Brod u boci” (1971.) prodana je do danas u preko šezdeset tisuća primjeraka. Slijede "Zamišljeno pristanište" (s Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", "Poesia e canto, La sfinge" (Napulj), "Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "101 pjesma" (Sarajevo), "Pjesnik opće prakse", "Kiša – Rain" (dvojezično: hrvatsko-engleski), "Slatka smrt", "Stihovi", "Čagalj", "Hladni rat", "Zabranjena knjiga", "Padova", "Brzim preko Bosne" (Sarajevo). Objavio je dvije grafičko-poetske mape: Trebotić i Vejzović. Pisao je često i za djecu. Također i snimao. Nagrađivan. Pisao je za dalmatinske klape. Nagrađivan. Pisao je stihove i glazbu i za velik broj komercijalnih, propagandnih poruka.
Ipak, najveći dio njegova rada čini primjenjena glazba - glazba za TV, film i kazalište. Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) skladao je 1966. godine. Slijede velike serije kao “U registraturi”, “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”, “Vrijeme za bajku”, “Zagrljaj” ...
Veći broj TV drama.
S početka sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Više puta je nagrađivan za scensku glazbu. Dva puta je dobio Zlatnu arenu za svoje filmske, glazbene uradke. Poznatiji filmovi su mu “Glembajevi”, “Živa istina”, “Vlak u snijegu”, “Donator”, “Fergismajniht”, “Pont- Neuf”. Radio je i za animirani film, kao i za filmove kraćeg metra (“Rabuzin”, “Meštrović”). Također nagrađivan.
Skladao musical “Lady Šram” (libretist Nino Škrabe). Surađivao s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu, napisao glazbu za plesni teatar u Düseldorfu. Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu Nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, te Premio Brel i Porin, za životno djelo.
Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave.
Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca.

Diskografija

Čovjek kao ja (1969)
Arsen 2 (1971)
Homo Volans (double album) (1973)
Vraćam se (1975)
Porodično stablo (1976)
Arsenal (1976)
Otisak autora (1976)
Pjesme sa šlagom (1976)
Dedić-Golob (1977)
Kuća pored mora (instrumentals) (1978)
Rimska ploča (1980)
Pjevam pjesnike (1980)
Naručene pjesme (1980)
Gabi i Arsen (1980)
Carevo novo ruho (1981)
Arsen pjeva djeci (1982)
Provincija (1984)
Kantautor (double album) (1985)
Moje popevke (1986)
Kino Sloboda (1987)
Arsen & Bora Čorba Unplugged '87 (1987)
Hrabri ljudi (Gabi i Arsen) (1988)
Glazba za film i TV (1989)
Svjedoci priče (1989)
Najbolje od Arsena (1991)
Tihi obrt (1993)
Retrospektiva (1993)
Ko ovo more platit (1995)
Ministarstvo straha (1997)
Herbar (1999)
Kinoteka (2002)
Pjesma je moj život (2002)
Klapa Maslina (2003)
Imena žena (2003)
Na zlu putu (2004)
The Platinum Collection (2006)
Rebus (2008)

Oliver Dragojević je jedan od najcjenjenijih i najpopularnijih izvođača zabavne glazbe u Hrvatskoj.

Pohađao je glazbenu školu u Splitu te naučio svirat glasovir, klarinet i gitaru. Već kao djete je pokazivao veliko znanje i talent pjevanja (1961.g. prvi nastup na splitskom dječjem festivalu, 1963. pjevač i klavijaturista kultnog splitskog banda Batali).

1967. poslije splitskog festivala, gdje je došao do završne večeri, karijera mu je počela naglo ići uzlaznom putanjom. Na Prokurativama 1974. godine Oliver osvaja prvo mjesto sa skladbom Ća će mi Copacabana. Tijekom karijere osvojio je 8 Porina. 2000. godine nakon već nanizanih uspjeha u karijeri u Hrvatskoj i vani prodaje album "Dvi, tri riči" u više od 50.000 primjeraka te dobiva nagradu za životno djelo čime dobiva priznanje za jednog od najboljih hrvatskih glazbenika svih vremena. Njegova pjesma Cesarica smatra se jednom od nalijepših pjesama ikad ispjevanih na hrvatskoj glazbenoj estradi. Oženio se 1974. godine sa suprugom Vesnom s kojom je ove godine proslavio 33. godišnjicu braka. 2005. godine njegovoj je ženi Vesni operacijom izvađena štitnjača radi dobroćudnog tumora koja je srećom uspješno završila. 1979. godine je imao četveromjesečnu vezu sa Brankom Marić-Mutti no on i njegova žena Vesna su prebrodili i te brige te ostali zajedno.

Ima 3 sina davora, dinu i damira. Davor je čak naslijedio oca u pjevanju. Njihov najstariji sin Dino se 2006. godine oženio suprugom Nevenom s kojom očekuje dijete u svibnju 2007. Oliver i njegova supruga Vesna uzbuđeno iščekuju dan kada će postat djed i baka.

Maja Odžaklijevska je poznata srpska pevačica pop muzike poreklom makedonska Iako je na sceni prisutna više od tri decenije, do sada je izdala samo dva albuma. Najpoznatije pesme su joj Budi dobar, Daljine i Srećo reci.

Maja Odzaklijevska, dama koja je uspela da sa samo dva albuma opstane vise od tri decenije na estradnoj sceni bivse Jugoslavije. Postovana kroz muziku kojom se bavi, znanjem, obrazovanjem, ostrim jezikom i realnom pricom, neponovljivim glasom ona se odrzava i traje. Ucestvuje na mnogim festivalima, a pojavljuje se sedamdesetih godina. Pesme koje traju su: Daljine, Da budes jednako dobar kao ja, Gorim... Nijedan svoj talenat nije komercijalizovala. Odustala je od glume, iako je pet godina igrala Kostanu, a dobitnik je i prestizne pulske nagrade za najbolju zensku ulogu. Samohrana je majka dve odrasle kceri. Zivi od stare slave i ne kaje se ni zbog cega. Zvali su je dzepna Venera - zbog stasa. I poredili je sa Sarom Von, Elom Ficdzerald i Sirli Bejzi - zbog raskosnog glasa. Ona za sebe kaze da je Bik koji voli zeleno, osamu, visoke planine i daleke planete. Njene ljubavi su cvece, zivotinje, poneki rucni rad. A celi svet su joj kceri Tea i Andrea. Tu se zatvara njen beskrajni plavi krug. Dobri poznavaoci muzike kazu da je nadasve evergrin pevacica. Mada joj je zvezda poslednjih godina zasenjena, njene pesme su vazda sveze i rado slusane. "Sve ti oprastam", "Budi jednom dobar kao sto sam ja", "Necu moci", "Podseti me sta to bese ljubav", naslovi su vec odavno nazvani neprolaznim melodijama. Prosto, Maja Odzaklijevska je ime koje ne bledi. Pevala je i pobedjivala na raznim festivalima: u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Beogradu... Jedina je dva puta uzastopno proglasena najboljom na "Mesamu". Dobitnica je silnih nagrada, izmedju ostalog i Estradne nagrade Srbije i Jugoslavije. Mogla je da snima i za jednu poznatu londonsku muzicku kucu, ciji su ekskluzivci bili "Pink Flojd". Svet joj je nudjen na dlanu. Ali, ona je odlazila i brze-bolje se vracala svom podneblju i svom narodu. Tako joj je srce diktiralo. Dosavsi iz Skoplja davne 1970, na poziv kompozitora Radoslava Grajica, a posle ucesca u "Maksimetru", ocas je dobila epizodnu ulogu u predstavi "Rable" Zan-Luj Baroa, koja se dve sezone prikazivala na Velikoj sceni Narodnog pozorista. Svoj talenat je dokazala i na filmu. Bilo je to 1982. godine, u "Juznoj stazi" Steve Crvenkovskog. Tog leta, na festivalu u Puli, Maja je dobila nagradu za najbolje glumacko ostvarenje u filmu savremene tematike. Za glavnu zensku ulogu. Danas je savetnik i ucitelj mnogim mladjim pevacima i ponosna mama dve cerke.

MARCELO

Marko Šelić, poznatiji kao Marčelo (rođen 22. januar 1983. godine u Paraćinu) je srpski rep muzičar.
Rad u hip-hopu započinje 1997. godine u Paraćinu, tada je napisao i svoju prvu rep strofu, a veća dostignuća postiže 1999. godine sa demo grupom "Rhyme animal", sa kojom je uspešno nastupao po gradovima u Srbiji. Zbog želje da započne solo karijeru, 2001. napušta grupu. Te godine snima i svoj prvi singl, sa kojim, ujedno započinje njegova saradnja sa Oneyom, srpskim hip-hop producentom.
Oneya je prepoznao njegov puni potencijal, i Marčelo je potpisao ugovor za "Bassivity music". Kompilacija Bassivity izvođača : "Bassivity Mixtape Vol.1" izašla je 2003. godine, u kojoj je Marchelo učestvovao sa dve pesme. To je bila njegova prva šansa da šira publika čije za njega i njegove pesme. Iste godine, u novembru, izašao je njegov debi album : "De Facto" (Bassivity Music), koji je postao najprodavanija ploča 2003. godine.[тражи се извор] To je bio i prvi posleratni album koji je uključivao saradnju među novim generacijama muzičkih izvođača sa ex-Yu prostora (Edo Maajka, Elemental, Škabo, Shorty, Disciplinska komisija, Big Boss, X3M...). Album je bio pun kritika upućenih društvu, kao i, na drugoj strani, ličnim temama, ispričanim na veoma iskren i uverljiv način. Naišao je na prihvatanje i od strane publike, kao i od strane kritičara ("Marčelo srpsku sliku čini lepom dok govori koliko je ružna" - Slobodan Vujanović, Vreme), donevši mu prestižnu titulu: glas generacije.
Najviše prašine podiglo se oko noseće numere sa albuma - "Kuća na promaji", koja ukratko i definise Marčelov stil: veoma lična obojenost kritike političke situacije u zemlji.U njoj priča o atentatu na bivšeg premijera, Zorana Đinđića, brutalnosti policije kao i o otuđenju među mladim ljudima u Srbiji.
Zbog nesporazuma sa izdavačem Marčelo napušta Bassivity sredinom 2004. godine i potpisuje ugovor sa "Multimedia Records"-om (pod licencom "Universal Music" -a za Srbiju i Crnu Goru) početkom 2005. godine.
U decembru 2005-e godine Marčelo izdaje rezultat njegovog dvogodišnjeg truda, "Puzzle Shock!" ("Multimedia Records"), sa singlovima "Šarada" i "Otkucaji". Ovog puta Marchelo je sarađivao sa Dragoljubom Markovićem, alijas Dr Dra (član rock bendova poput "Ništa Ali Logopedi", "X-centar"), koji je bio malo više umešan u proces snimanja nego obični producenti, učestvujući u vokalnim delovima i svirajući instrument, a od gostiju se na albumu pojavljuju Sky Wikluh i Timjah (Bad Copy), Skabo, X-centar, Marko Milivojevic (E Play), nadolazeće mlade snage - Ministar Lingvista i Flip Flop, kao i nezaobilazna diva hrvatske scene - Remi (Elemental). Marchelo je takođe uradio neke producentske i aranžerske poslove. Rezultat je bio hip-hop album sa jakim rock, jazz i funk uticajem, koji je odbio nekolicinu fanova koji su voleli samo striktno hip-hop orijentisani "De Facto", ali ujedno zadobivši poštovanje mnogo ljudi koji nisu upoznati sa tim žanrom.
Zajedno sa novim albumom došli su i koncerti, koji su održavani preko cele Srbije. Marchelo je učestvovao i u EXIT 06 kampanji kroz ex-Yu države, rasprodavši koncert u Beogradu. Oko sebe je okupio ekipu zvanu «Filter Crew», koja nije samo podrška za live nastupe jer bi njihov deck trebao da se nađe u radnjama u decembru 2006. godine, a koju sačinjavaju Ministar Lingvista, Flip-Flop i DJ Raid (živi i radi u Švajcarskoj), te njegov tonski snimatelj, mixer, producent, pevač i cimer, Dr Dra.
Marčelo je skoro dobio Davorin nagradu za najbolji rok/pop/hip-hop album iz Srbije, što je jedinstveno priznanje za njegovo muzičko stvaralaštvo.

Zdravko Colic je rodjen 30. maja 1951. godine u Sarajevu i kao klinac se vise zanimao za sport nego za muziku. Prvo je bio golman u juniorima "Zelje", a ubrzo je shvatio da mu atletika vise lezi. Na jednom takmicenju je osvojio drugo mesto, odmah iza tadasnje atletske zvezde Nenada Stekica. Medjutim, kako Colic kao sportista nije postizao znacajnije rezultate, a kako je bio talentovan za recitovanje, podrazumevalo se da ucestvuje u skolskim priredbama. Voleo je glumu, pa je primljen u Pionirsko pozoriste gde je ucestvovao u predstavama "Decaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca".

Muzika mu je bila hobi, ucio je gitaru i isao u muzicku skolu. Sa drugom Bracom Isovicem svirao je za drustvo u parku, a u lokalnim okvirima su bili poznati kao duet Cola i Isa sa Grbavice. U to vreme, Colic je skidao repertoar sa domacih i italijanskih festivala. U drugom razredu gimnazije, sa prijateljem Nedimom Idrizovicem otisao da provede praznike u ocevoj vikendici u Baosicima. Na Idrizovicevo nagovaranje, prijavio se za takmicenje pevaca amatera u Bijeloj. Pevao je "Lady Madonna" grupe The Beatles i osvojio drugo mesto, a i svoj prvi pevacki honorar. Shvativsi da od tog pevanja nesto moze da bude, prikljucio se grupi "Mladi i lijepi", a potom 1969. godine prelazi u "Ambasadore". Sastav su u to vreme cinili vojni muzicari, a jedini civil bio je gitarista Slobodan Vujovic. Grupa vremenom dobija sve vise ponuda za svirke, sto vojni muzicari zbog svojih obaveza nisu mogli da ispune, pa 1970. Godine Colic i Vujovic formiraju nove "Ambasadore".

Tog leta sa "Indexima" sviraju mesec dana u Dubrovniku. Sledeci korak je ucesce na festivalu "Vas slager sezone" gde sa pesmom Zdenka Runjica "Placem za tvojim usnama" kojom osvajaju sedmo mesto a pesma sa festivala postaje veoma slusana. U to vreme Zdravko dobija ponudu da vezba sa "Indexima" i bude na klupi za rezerve u slucaju da Davorin Popovic napusti grupu. Nekoliko puta je i nastupao sa njima. Ali kako se pesma sa "Slagera sezone" u izdanju "Beograd diska" prodala u iznenadjujuce velikom tirazu, uspesi "Ambasadora" skrenuli su paznju Kornelija Kovaca na Zdravka Colica i on ga je poziva da postane pevac "Korni grupe" umesto Dade Topica. Zdravko je u to vreme bio na prvoj godini studija Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, dao je pet ispita, ostale su mu samo dve matematike, ali on ipak 10. Septembra 1971. godine dolazi u Beograd. Sa "Korni grupom" ostaje sest meseci i za to vreme su snimili tri pesme ("Gospa Mica gazdarica", "Kukavica" i "Pogledaj u nebo"). Vraca se u Sarajevo, nastavlja studije, a 15. aprila 1972. godine na festivalu "Vas slager sezone" izvodi pesmu Kemala Montena "Sinoc nisi bila tu" koju je trebalo da otpeva Josipa Lisac, ali je odustala. Colic osvaja trece mesto publike i nagradu za interpretaciju a postaje i "vlasnik" prvog velikog hita. Od tog momenta zvanicno pocinje njegova solo karijera, kojom ce se uzdici na mesto najvece estradne zvezde na prostorima tadasnje SFRJ.

Te godine ucestvuje na festivalima, u Splitu sa pesmom "Stara pjesma", Skoplju sa pesmom "Moj bol", zatim i na festivalu u Pristini. Zatim Colic, Indexi, Bisera Veletanlic, Sabahudin Kurt i Sabina Varesanovic odlaze na turneju po SSSR. Sledeci korak je pesma "Gori vatra" Kemala Montena kojom Zdravko 1973 godine u Luksemburgu predstavlja Jugoslaviju na izboru za Pesmu Evrovizije. Sledece dve godine Colic se najcesce pojavljuje na festivalima. Ucestvuje sa pesmama "Bling blinge bling", "Ona spava", (pobeda na Hit paradi), "Zvao sam je Emili", "April u Beogradu" (autor Kornelije Kovac, pobeda na Beogradskom prolecu), "Ljubav je samo rijec", Vojkana Borisavljevica, "Zelena si rijeka bila (autor Kemal Monteno, Pobeda na Slageru sezone). U isto vreme potpisuje ugovor sa nemackom korporacijom WEA i za njihovo trzište snima dva singla, ali se tu zavrsava njegova karijera u inostranstvu jer Zdravko nije zeleo da zivi u Nemackoj, dok je u zemlji bilo mnogo koncerata. Na tim plocama potpisan je kao Dravco, jer je namackim urednicima njegovo ime bilo komplikovano za izgovor.


Njegov prvi studijski album "Ti i ja" izlazi 1975. godine i serija jakih pesama "Vagabund", "Igras se vatrom", "Lose vino" (na muziku Gorana Bregovica i tekst Arsena Dedica), dovode do masovne devojacke histerije. Najblizi saradnik mu je Kornelije Kovac i tu praksu nece menjati ni na sledecim albumima. Za omot je bio zaduzen Dragan S. Stefanovic koji ce i ubuduce biti redovan clan tima. Te iste godine PGP RTB izdaje LP ''Zdravko Colic'' na kome su bili hitovi sa singlova. Iako 1976. godine na zagrebackom festivalu sa pesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvaja tek cetvrto mesto, predstavlja ubedljivo najvecu zvezdu. Krajem te godine sa Indexima krece na prvu jugoslovensku turneju. Posle beogradskog koncerta postaje jasnija mera elektriciteta koja se oko njega stvara. Prilikom davanja autograma u Jugotonovoj prodavnici u Beogradu, kordon devojaka gubi glavu i lomi izloge trudeci se da mu pridju blize. Poslednji put se na nekom festivalu pojavljuje u Zagrebu 1977. godine sa pesmom "Zivis u oblacima". Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine nastupa sa buducim najprodavanijim singlom. Singl ploca "Druze Tito mi ti se kunemo" prodana je u vise od 300.000 primeraka. Sledeci album "Ako pridjes blize" snima u Zagrebu, a miksuje u Nemackoj i ploca te 1977. godine biva bukvalno razgrabljena. Za prve dve nedelje prodato je 50 hiljada primeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam nocu", "Glavo luda", "Zagrli me", "Juce jos", "Jedna zima s Kristinom" i "Produzi dalje". 01. aprila 1978. godine krece na jugoslovensku turneju, a spektakl pojacava baletska grupa "Lokice". Vec tada je ploca otišla u 150 hiljada primeraka da bi na kraju prebacila 700 hiljada primeraka. Postoji zapisan podatak da je sa reprintom ovog izdanja iz 1999. godinje u izdanju Hi-Fi Centra koji je te godine objavio ponovo sve Coliceve albume koji su sedamdesetih i osamdesetih godina izasli za "Jugoton" i "Diskoton", ovaj album prodat u vise od 1.000.000 primeraka. Pod adekvatnim nazivom"Putujuci zemljotres" Coliceva turneja se tada odvijala po vec utvrdjenom scenariju; devojcice placu i cice, a kordoni milicije pokusavaju da odbrane Colica od masovnih izliva strasti.

U anketi lista "Zdravo" Colic pobedjuje u kategoriji najdraza licnost, a svaka novina donosi naslovnu stranu sa njegovim likom. Iako je na pocetku turneje odrzao cak dva koncerta u beogradskom "Pioniru" 04. i 08. aprila, svejugoslovenski uspeh rezultirao je koncertom na "Marakani" odrzanom 5. Septembra 1978. godine koji je okupio oko 70.000 ljudi. U pratecoj Colicevoj grupi klavijature je svirao Kris Nikols, a bas Dado Topic, zvezde tada vec pocivseg sastava "Time". Topic je nastupio kao zagrevanje, otpevao je nekoliko svojih hitova, a zatim je na binu stupio "pjevac", pracen razgolicenim "Lokicama". Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedic, Kornelije Kovac, Josip Bocek, trio Strune i pevacki kvintet RTB-a. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slepih. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam nocu". Scenario je pisao novinar Dusan Savkovic, a rezirao je reditelj Jovan Ristic, pa je film ispao kao dokumentarac od 90 minuta koji je kasnije pretocen u seriju od cetiri epizode i nekoliko meseci kasnije posle bioskopske premijere prikazan na tadasnjoj jugoslovenskoj televiziji. Koncertu na "Marakani" prisustvovao je Zigi Loh direktor nemacke diskografske kuce koji je bio iznenadjen Zdravkovom popularnoscu. Odmah je predlozio da se obnovi ugovor, pa su za nemacko trziste objavljeni singlovi sa pesmama "Jedina" i "Zagrli me" kao i jedan disko singl na kome su pesme "I m Not Robot Man" i "Light me". Medjutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u Nemacku i tamo radi za njih. Umesto toga, 14. Novembra 1978. godine odlazi u Valjevo na odsluzenje vojnog roka. Kasnije je prekomandovan u Beograd, pa u Pozarevac, a vojsku je zavrsio 14. septembra 1979.


U prolece 1980. godine objavljuje album "Zbog tebe" sa pesmama "Pisacu joj pisma duga", "Pusti, pusti modu",i epski sirokom "Pjesmo moja". Album je sniman u Engleskoj producirao ga je Kornelije Kovac, a autori su jos bili Goran Bregovic, Kemal Monteno, Arsen Dedic i Spomenka Kovac, Iako je euforija za Zdravkom malo opala, ploca je prodata u preko 400.000 primeraka. Sledeca turneja je bila nesto mirnija, bez Lokica, ali sa engleskim muzicarima. Na kraju turneje, u oktobru 1980. godine ima cak tri rasprodata konecrta u beogradskoj hali "Pionir". Na jednom od njih prvi i poslednji put, na jednom svom koncertu, uzivo peva tada mega hit "Druze Tito mi ti se kunemo". Novi album "Malo pojacaj radio" sniman je oktobra 1981. godine u Londonu. Muzicki deo posla odradili su Kornelije Kovac i Goran Bregovic, a matrice su snimili engleski studijski muzicari. Komponovali su materijal, producirali i aranzirali, a ploca donosi zaokret ka rockerskijem zvuku. Hitovi su bili "Madjarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav". U pesmi "Sto si prepotentna", Zdravko se prvi put ogledao kao autor muzike, dok su deo ostalog materijala napisali Djordje Balasevic, Duško Trifunovic, Djordje Novkovic i Marina Tucakovic. Tiraz je opet bio impresivan, vise od 300.000 primeraka. Tokom 1982. Godine na turneji je odrzao pedeset pet koncerata a pratili su ga clanovi grupe "Generacija 5". Tada su nastupili u Pristini u kojoj zbog demonstracija niko punih godinu dana nije svirao. Nastup na beogradskom Tasmajdanu 10.juna 1982. godine okupio je osam hiljada mladih, a cena karata je za to vreme bila neuobicajeno visoka - sto dinara.

Sledeca ploca "Sta mi radiš" opet je snimana u Londonu i to pod potpunom kontrolom Kornelija Kovaca. Svirali su engleski muzicari, a autori pesama su bili Kovac, Bajaga, Kikamac (Zana), Arsen Dedic i drugi. Album je objavljen 1983. godine, donevsi opet nekoliko hitova "Sherie, Sherie", "Sta mi radis" i pre svih veliku hit baladu "Stanica Podlugovi". Turneju je opet poduzeo sa clanovima grupe "Generacija 5", a pojacanje je bio i Laza Ristovski. Na sledecoj ploci "Ti si mi u krvi" 1985. godine, prvoj koju snima u Beogradu, u studiju "Akvarijus", Colic se pesmama okrece etno zvuku posebno u numerama: "Ruska", "Sto Cigana", "Ti mozes sve al' jedno ne" ali se kao najveci hit opet izdvaja balada, do danas neprevazidjena "Ti si mi u krvi" koju su u tandemu uradili Kornelije i Spomenka Kovac. Sledi delimicna jugoslovenska turneja koja je obuhvatila Jadransku obalu, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, kao i veliki koncert u "Centru Sava". U to vreme Colic se privremeno udaljava sa scene, osnivajuci u Sloveniji, u Domzalama, sa Bregovicem izdavacku kucu "Kamarad" i medju prvima zapocinju privatnu izdavacku delatnost. Uzelevsi se muzike i scene, posle skoro tri godine pauze i petnaestogodisnje vernosti zagrebackom "Jugotonu", za sarajevski "Diskoton" sa Kornelijem Kovacom, kao producentom i aranzerom snima i objavljuje decembra 1987. godine album jednostavno nazvan "Zdravko Colic" kojim se vraca pop zvuku. Ploca nije imala velikog medijskog odjeka i pamti se kao album sa najslabijim tirazom od "samo" 200.000 primeraka sa koga kao hitovi izdvajaju numere "Oj djevojko selen velen", kao i tradicionalno vec, balade, "Hej suzo" i "Samo ona zna". Povodom ploce nije odrzana turneja, a i sledecih godina se posvetio privatnom biznisu. Godine 1990. sa Goranom Bregovicem radi album "Da ti kazem šta mi je" koji objavljuje privatna beogradska izdavacka kuca "Komuna". Materijal je promovisan na Mesamu 1990. godine. Na njemu se nasla obrada narodne "Caje sukarije" u kojoj repuje devojcica Ivana, glumica iz filma "Kuduz" koja se izdvaja kao najveci hit, a tu su i numere "Cija je ono zvijezda", "E draga, draga" i naslovna "Da ti kazem sta mi je" autora Dine Merlina.

Sa pocetkom ratnih godina Colic se preselio u Beograd, povremeno nastupao po u manjim dvoranama sirom Evrope sa Lazom Ristovskim, a redovan je saradnik na plocama Bregoviceve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine 1994. Komuna i PGP RTS objavili su plocu "Poslednji i iprvi" na kojoj je izbor njegovih najvecih hitova. Tokom devedesetih godina, smatra se jednim od najprodavanijih albuma u tadasnjoj SRJ. Posle sedam godina pauze, takodje za "Komunu" izdaje svoj deveti album. Decembra 1997. godine u prodaji se pojavljuje CD pod nazivom "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovica. Pesme su komponovali Colic i Bregovic, a deo tekstova su napisali Marina Tucakovic i Bajaga. Sa albuma su se izdvojile pesme ''Cini ti se grmi'', ''Jako, jako slabo srce zavodis'', kao i balade ''Kad bi moja bila'' i "Tabakera". Dugo odsustvo kao da se nije ni osetilo, sto pokazuje masovan dolazak publike na koncert u Budvi,juna 1998. godine, zatim serija od devet rasprodatih koncerata u ''Sava centru'' u Beogradu, puna hala u Pristini gde je nastupio ne obaziruci se na sukobe. Njegov deseti album ''Okano'', objavljen je krajem 2000. godine u izdanju BK Sounda. Album pored naslovne numere donosi i nove hitove "Krasiva", "Hotel Balkan" i naravno ponovno jednu baladu "U boji vina". Tiraz je bio preko pola miliona prodatih nosaca zvuka, a usledila je i velika turneja po vecim gradovima bivse Jugoslavije. Zdravko je tada pevao u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Skoplju, Podgorici i mnogim drugim gradovima, a turneja je zavrsena koncertom na Marakani, 30. juna 2001. godine, na kojoj se ovaj put okupilo oko 80.000 ljudi a pred malim ekranima vise od 4.000.000 ljudi pratilo je direktan prenos koncerta. Album ''Okano'' proglasen je za album godine, pesma ''Okano'' za hit godine, a Zdravko Colic je izabran za licnost godine.

U maju 2001. godine Zdravko se ozenio Aleksandrom, a 1. oktobra iste godine dobio je cerku Unu-Zvezdanu. 24.decembra 2003. godine Zdravko je publici predstavio album ''Carolija'' ponovo u izdanju RTV BK. Ubrzo su se izdvojile, i zauzele top-liste, pesme ''Ao nono bijela'', ''Zlocin i kazna'', ''Moja draga'', ''Na ovaj dan'', a sa jednim od najboljih spotova se izdvaja veliki hit ''Mnogo hvala''. U maju 2004. godine je pocela turneja, ponovo po vecim gradovima bivse Jugoslavije - Ljubljana, Skoplje, Banja Luka, Kragujevac, Budva, Cacak, Nis, Bijeljina, Valjevo, a zatim koncerti u nekim evropskim zemljama. Tokom 2005. godine odrzano je jos 14 koncerata u Kanadi, Americi, Evropi, kao i na prostorima bivse SFRJ. U oktobru je Zdravko 2 veceri zaredom pevao pred beogradskom publikom u novootvorenoj dvorani "Beogradska Arena". Koncertima je prisustvovalo preko 50.000 ljudi. U 2006. godini Zdravko i njegova porodica docekali su jednu novu caroliju... Po drugi put dobio je cerku - princeza Lara rodjena je 10. avgusta...
Novi album ''Zavicaj'' objavljen je u decembru 2006. godine u izdanju City Records-a. Pocetni tiraz od 300.000 primeraka rasprodat je u rekordnom roku - za manje od mesec dana.