Ovo je slucaj jedne vaspitacice iz neimenovane predskolske ustanove...
Vaspitacica je pomagala jednom malisanu da navuce svoje kaubojske
cizmice. Decak je zapomagao: "Vaspitacice, pomozite!"
I tako su oboje vukli, gurali, ali nikako nisu mogli da navuku te
cizmice. A kad im je to na kraju uspelo, oboje su zadihani seli na
klupicu, decko je pogledao svoje cizmice i rekao: "Vaspitacice, mi smo cizmice obuli naopako!"
Vaspitacica je pogledala i ustanovila da je malisa u pravu. Smireno je
ustala, s manjim naporom skinula cizmice, i onda su opet vukli i
gurali, ali ovaj put na ispravne noge. Onda je decko opet pogledao
svoje cizmice i rekao: "Ali ovo nisu moje cizmice!"
Vaspitacica se ugrizla za jezik da ne bi vrisnula. "I to nisi znao ranije?"
I opet je vukle cizmice dole s nogu.
"To nisu moje cizmice, to su cizmice moga brata i mama mi ponekad
daje da ih nosim!"
Vaspitacica vise nije znala da li da se smeje ili da place i opet je
pomogla decaku da udje u cizmice. I kada mu je nakon silnog napora
pomogla da obuce i kaputic, upitala ga je: "A gde su ti rukavice?"
A malisan je odgovorio: "Nagurao sam ih u cizmice!"